Kako investirati bez rizika, sa očekivanim dugoročnim pasivnim prihodom?
Postoji li investicija bez rizika?
Naravno da postoji - to je investicija u ljudski kapital, i to što ranije u životu.
Ipak ovu investiciju izgleda ne shvatamo ozbiljno, jer sadrži nefinancijske komponente koje teško razumijemo. Ono što ne razumijemo - najradije izbjegavamo.
Zašto je tome tako?
Ako znamo da je ljudski kapital najbolja investicija, zašto investicije u korist djece nisu prioritet i u javnim politikama?
Zašto investicije u korist djece nisu prioritet i u javnim politikama?
Ako su zdravlje i znanje najbolja garancija za bolju budućnost, i ako svi to uzimamo zdravo za gotovo, zašto financije ne prate to znanje?
Kako to da najznačajnije stavke javnih rashoda nisu upravo u korist djece?
Zašto još uvijek najveći dio troška brige o djeci, njihovog obrazovanja i zaštite preuzimaju sami roditelji?
Kako je moguće da mlade žene moraju odluke o roditeljstvu donositi na osnovu egzistencijalnih rizika?
Već imam dovoljno godina, iskustva i znanja da me nije briga će neko moje razmišljanje apriori otpisati kao nevažno jer sam ne-majka.
Možda je i ne-roditeljstvo, koje smo muž i ja prihvatili kao našu realnost, upravo podsvjesno određeno svjesnošću o propuhu između dimenzija siromaštva kojem bismo naše potomstvo potencijalno izložili. Radeći godinama u organizaciji kreiranoj upravo sa svrhom da ispuni obećanje čovječanstva prema djeci, često sam slušala i govorila da djeca nisu budućnost, nego upravo - sadašnjost.
Vrijeme za investiranje u korist djece je uvijek - juče, danas i sutra
Moje godine mi daju za pravo i da potvrdim da vremena nema - za čekanje političke volje, dogovore stranaka, ili kompromise sebičnih interesa. Vrijeme za investiranje u korist djece je uvijek - juče, danas i sutra. Namjerno ne koristim geografske odrednice - jer mi nije ni bitno u kojoj državi, zajednici ili o čijoj teritoriji se radi. U današnje vrijeme migracija, online uvezivanja i društvenih nepravdi, čvrsto vjerujem da svako treba živjeti i raditi tamo gdje je bolje i gdje ima više mogućnosti i prilika.
Nadasve, ideal države po mjeri djeteta još uvijek je ideal - čak i u razvijenim ekonomijama i uređenim društvima žive djeca kojima je u prvim godinama života uskraćeno nešto od onoga na šta imaju pravo - od zaštite do prilika, obrazovanja ili poštovanja. Podaci o tome su dostupni javno a ako podaci ne postoje, i bi mogao biti znak da nešto nije dovoljno bitno, zar ne?
Čak i ako uvedemo notu patriotizma, jasno je da zemlje koje ne investiraju u dobrobit za djecu, taj patriotizam ne žive na djelu.
Šta se zapravo smatra investicijama u korist djece?
Nisu to samo nadoknade roditeljima i usluge socijalne zaštite, nisu to samo kvalitetno obrazovanje i zdravstvene usluge, nego su to i poštovanje, prilike i pravičnost. To je i njihov osjećaj pripadnosti društvu, dojam da ih se sluša i poštuje. Nisu to samo stipendije ili humanitarne akcije za liječenje, nego i vrijeme koje posvetimo razmišljanju o dobrobiti djece.
Svako dijete je dijete, bez obzira na to kakve su im sposobnosti, gdje žive ili ko su im roditelji
Nisu to samo stavke u proračunima, nego i svjesnost da njihova prava nisu uvjetna: svako dijete je dijete, bez obzira na to kakve su im sposobnosti, gdje žive ili ko su im roditelji.
Načelno, svi ćemo se složiti oko toga. Gdje onda nastaju problemi i otkud onda i u najbogatijim državama “nevidljiva djeca”?
Zato što su rođeni neodvojivo vezani za predrasude, ograničenja i nepravdu - bilo da su im se roditelji razveli, da su im roditelji odlučili živjeti tamo gdje im je bolje, pa ih smatraju manjinom, bilo da su rođeni sa smetnjama u razvoju ili okruženi siromaštvom.
Zašto da brinemo o tuđoj djeci?
Zašto da brinemo o tuđoj djeci, pita se neko. Zbog pitanja iz naslova.
Ako već ne razumijemo pravičnost i društvenu odgovornost, možemo li uvažiti ekonomsku logiku?
Kako, dakle investirati u korist djece? Što jednom reče pametna žena: “Hajde da pogledamo u oči jedno dijete koje nije naše i zapitamo se kako im povećati šanse u životu, i to ne za jedan dan, kupovinom jeftinih poklona, nego uvažavanjem jednostavne činjenice - da to dijete nije budućnost, nego i sadašnjost.”
Dijete nije budućnost, nego i sadašnjost
Prije nekoliko godina fascinirala me serija Početak života na Netflixu.
Iako nije ostvarila broj pregleda poput popularnih naslova, već sam trailer je obećavao - Ako promijenimo početak, mijenjamo cijelu priču.
Naučnici već desetljećima prikupljaju dokaze iz prirodnih i društvenih znanosti, o tome da je pravovremena investicija - znači u prvim godinama života - ključna za uspjeh u životu. Mozak novorođenčeta sadrži gotove sve neurone koje će ikad razviti. Nekih 80% mozga razvije se u prve tri godine života, a već do pete godine, formirano je 90% mozga, kaže nauka.
Iako se sposobnosti razvijaju cijeli život, istraživanja ukazuju na to da empatija i samokontrola razvijeni u prvim godinama života umanjuju vjerojatnost za nasilna i kriminalna ponašanja kasnije u životu.
Interpersonalne vještine i sposobnost učenja, koji se razvijaju u bliskom poticajnom kontaktu sa skrbnicima, jeftina su ulaganja koja rezultiraju dugoročnim koristima - uključujući zdravlje u odrasloj dobi, obrazovanje, zaradu, odnose sa partnerima i društveni život. Ako im je to uskraćeno u ranim godinama, osobe mogu zarađivati čak za trećinu manje od svojih vršnjaka, pokazalo je jedno istraživanje o efektima programa intervencije u ranom djetinjstvu.
Kad zarađuju manje, roditelji svojoj djeci mogu manje priuštiti, i tako se ciklus odrastanja u siromaštvu prenosi generacijama. Na nivou društava, efekti se multipliciraju, a propuštene prilike teško je i skupo kompenzirati.
Na kraju, šta čini tu čarobnu formulu najbolje investicije?
Dobro zdravlje, adekvatna prehrana, prilike za rano učenje, odgovorno roditeljstvo, te sigurnost i zaštita. Da, dobar dio pomenutog ne može se platiti novcem, ali dovoljno novca - u kombinaciji sa znanjem i ljubavlju - već čini dobar dio čarolije.
Meni kao ne-majci preostaje da pratim šta o toj čaroliji kaže nauka i da u magičnu formulu dodam i ekonomske argumente.
Ovaj tekst je originalno objavljen na postalu Žene i novac.