Gdje ćeš naći posao koji se ne radi?

Spoiler: poslovica kaže da nije ni jedan posao težak, nego da su teški - ljudi. Ima i ona druga o poslu kojeg volimo, pa nikad i ne osjećamo da radimo.

Većina zrelih i odraslih ljudi smatra da je posao nešto što se podnosi u ime sigurnosti, zaštite ili povremenih zadovoljstava. To objašnjava stres povezan sa poslom, nelagode među ljudima koji rade zajedno, kao i zdravstvene smetnje koje su rezultat dugogodišnjeg trpljenja neželjenog stanja.

Ilustracija: Vanja Lazić

Mladi ljudi na početku profesionalnog puta gledaju starije kolege, roditelje i mentore, i zaključuju da i oni moraju progutati tu gorku pilulu „posla“.

Najčešće produžuju školovanje, ostaju s roditeljima koliko god je to moguće, i nadaju se da će ipak imati sreće da nađu posao koji će podnositi.

Živimo ipak u vremenu velikih promjena u odnosu ljudi prema poslu i rušenja nekih ustaljenih normi. Digitalna transformacija mladima daje nadu da će ipak naći posao na kome se ne radi, nego – uživa.

"Dobar dan, tražim posao u vašem IT poduzeću i želim biti programerka za korisničko iskustvo.“ – Mlada Martina dolazi, s puno ambicija, u rastuću IT kompaniju. Upravo je završila prestižni fakultet, i čula je da su takvi poslovi dobro plaćeni.

Poslodavac: "Da, da, razumijem, želite raditi kao programer. Ali, što vas privlači da radite baš kod nas?" – poučen sa mnogo mladih programera koji se nisu dugo zadržali, menadžer pokušava razumjeti motive.

Martina: "Pa, željela bih raditi na razvoju inovativnih tehnologija i biti dio tima koji radi na poboljšanju korisničkog iskustva." – nije joj jasno šta mu nije jasno.

Poslodavac: "Da, da, znam, želite raditi s timovima i poboljšavati korisničko iskustvo. Ali, što vam je iskustvo u radu s timovima?" – oprez je očit, poučen ranijim primjerima ambicioznih mladih kandidata.

Martina: "Imala sam prethodno iskustvo u radu s timovima u nekoliko projekata, i radila sam na razvoju inovativnih tehnologija." – odgovara, svjesna da bi više detalja otkrilo nešto što ne želi naglašavati u ovom trenutku.

Poslodavac: "Da, da, to je dobro. Ali, što vam je iskustvo u komunikaciji s klijentima?" – sad već nestrpljivo pokušava doći do više informacija, iako se plaši da gubi dragocjeno vrijeme.

Martina: "Rekli su mi da sam imala poteškoća s razumijevanjem potreba klijenata." – odgovara odustno, gledajući mu preko ramena, već razočarana što mora otkriti svoje slabosti, razmišljajući o narednoj IT kompaniji kojoj će se prijaviti.

Poslodavac: "Da, da, znam, želite raditi na komunikaciji s klijentima. Ali, što ste napravili da biste to poboljšali?" – već razmišljajući o narednom sastanku, razočarani poslodavac žuri da završi razgovor.

Kao u lošem filmu sa predvidljivim krajem, objektivnom promatraču bi bilo jasno da se nisu razumjeli i da se neće dogovoriti.

Bilo da se radi o komunikaciji sa ljudima, ili algoritmima, i postavljanje pitanja i slušanje odgovora spada u komunikaciju. Vrlo lako će se desiti da izgubimo strpljenje jer „druga strana“ ne razumije ili ne čuje naše pitanje ili odgovor. Upravo to nerazumijevanje otežava posao.

Kad bismo slušali i čuli jedni druge, više poslova bi imalo veće šanse da postanu užitak. U protivnom, jedva čekamo vikende, iz mjeseca u mjesec, i iz godine u godinu.

Je li to moguće promijeniti?

Naravno.

Prvo, nismo svi isti. Bolje rečeno, svi smo različiti.

Svako ima svoj IKIGAI, ili svoju „zonu genija“.

Oba ova koncepta slikovito pojašnjavaju da smo najproduktivniji, najkreativniji i da se najbolje osjećamo kad radimo ono za šta smo stvoreni. Kad pitamo, odgovaramo i radimo bilo šta unutar svoje „zone genija“ ili u centru svog ikigai kruga, ne umaramo se i lakše se sporazumijevamo.

Naravno da možemo naučiti i uvježbati bilo šta, ali to neće uvijek biti ugodno niti korisno.

Zašto je to tako teško naći?

Zato što slušanje počinje slušanjem sebe.

Zato što od početka žurimo da zadovoljimo očekivanja drugih, umjesto da ih slušamo.

Zato što se trudimo „čitati između redova“, umjesto da slušamo.

Slušanje je upravo zato jedna od najtežih, i istovremeno najmoćnijih komunikacijskih vještina. Iako se uči cijeli život, učenje se može početi već s prvim poslom.

Koji su vama najdraži vicevi o nerazumijevanju? Koje su vam najdraže komedije zabune?

To je to – iako spolja izgleda smiješno – u svakodnevnici je bolno istinito.