Zašto ti se čini da su samo strah, ljutnja, sram i loše vijesti svuda oko tebe?

Prije par dana (3.5.) je obilježen Svjetski dan slobode medija, a to je bio i dan užasne vijesti iz Beograda o kojoj ne mogu dodati ni riječi, jer je suviše bolna.

Nemoguće je isključiti svoja osjećanja dok pregledamo socijalne medije, a istovremeno je nemoguće isključiti i zdrav razum i upitati se zašto negativne i loše vijesti osvajaju više naše pažnje.

Saznala sam za istraživanje rađeno na velikom slučajnom uzorku koje je došlo do zaključka da negativne riječi u naslovima vijesti povećavaju stopu konzumacije. Stručnjaci zaključuju da odgovor leži u evoluciji našeg mozga, čiji je primarni zadatak oduvijek bio da nas sačuva od opasnosti. Zato su naša čula izoštrena na opasnost - bez obzira što se priroda prijetnji promijenila kroz hiljade godina. Tražnja usmjerava medijski biznis koji na tražnju odgovara - ponudom - sve više straha, ljutnje i srama u naslovima i sadržajima.

Međutim, istraživanja ukazuju i na to da, iako nam više privlače pažnju medijski sadržaji koji uzrokuju negativne emocije (strah, ljutnja, sram...), bolje pamtimo sadržaje koji govore o rješenjima i donose optimizam. Pamćenje valjda ne spada u pokazatelje poslovnih rezultata koji donose prihode, pa tako optimizam ne prodaje sadržaj i donosi slabe prihode.

Mene je Svjetski dan slobode medija podsjetio na novinarski dio mog života. Pisala sam o tome u svojoj knjizi, a ovdje moram podijeliti obrađenu priča iz tog perioda.

"Sjećam se svog davnog terenskog zadatka u selu neobičnog imena Gaćice. Trebalo je u televizijskom formatu dužine između minut i dva obraditi priču o problemima vezanim za povratak raseljenih osoba u tom selu.

Danas ne pamtim ni temu niti s tim povezani problem, ali se sjećam kamenja koje je u jednom momentu poletjelo prema nama kada smo iz jednog dijela sela krenuli u drugi dio, ka drugoj grupi stanovnika, da zabilježimo i njihovu stranu priče.

Srećom, kamenje je bilo sitno, a preciznost bacača slaba, pa smo se s novinarskog zadatka u redakciju vratili bez ozljeda.

Epizodu smo prepričavali danima. Bili smo uvjereni da ćemo jednog dana ostati obilježeni kao ekipa kamenovana u Gaćicama, – ali bilo je to vrijeme prije socijalnih medija. Slijedom drugih prioriteta i narednih izazova, i ova je priča ostala u zaboravu.

Ostalo je, ipak, sjećanje na humor i zdravu percepciju problema novinarskog objektivnog pristupa, kao i svjesnost o tome koliko je objektivnost, koja se očekuje od medija, zapravo izložena rizicima.

U Gaćicama sam naučila koliko je lako naći se u situaciji između dvije vatre bez svoje krivice, uz najbolje namjere i moralne principe.

Toga dana stekla sam svijest o nesavršenoj naravi ljudi, posebno kad se nađu u grupama.

Kamenovanje u Gaćicama bilo je cijena iskustva o težini neovisnosti, poštenog rada i nedostatka zaštite na pravom mjestu u pravo vrijeme.

Moje nepripadanje tada me koštalo neugodnosti, ali mi je pomoglo da osvijestim koliko je zapravo pripadnost nečemu većem neophodno kao zaštita kako bismo mogli raditi svoj posao nepristrasno i profesionalno.

Čak i u vrijeme prije velike otvorenosti, Interneta i društvenih mreža, neovisni glasnici bili su izloženi pritiscima sa svih strana. Kasnije su novinari postali još izloženiji i još manje zaštićeni.

Ova epizoda pomogla mi je da shvatim koliko različiti interesi mogu biti opasni, i koliko su ljudi spremni biti agresivni kad brane usvojene stavove. Iako sam bila izložena nasilju, nisam se pokolebala, mada sam postala opreznija u vezi s tim koliko otvoreno, gdje i kome kazujem svoje mišljenje i na koji način branim svoje vrijednosti.

Moja uvjerenja ostala su moja, a njihove promjene prihvatam ili ne prihvatam na osnovu argumenata i dokaza.

S druge strane, svjesna sam da je ponekad bolje biti miran nego u pravu, pa zrelo propuštam svaku moguću priliku da dokažem koliko znam, u šta vjerujem ili šta želim.

Godine su me naučile i da je egoistično, arogantno - jednostavno pogrešno - biti suviše čvrst u svojim stavovima.

P.S.

Modul o Medijskoj i marketinškoj pismenosti jeupravo na rasporedu Akademije za prvi posao.

Knjiga se još uvijek može kupiti online, a dostupan je i besplatni eBook-a Šta treba znati na prvom poslu, a nigdje se ne uči prije toga.

Dosta o tome objavljujemo na profilima Od diplome do posla na društvenim mrežama.