Znaš li postaviti pitanje?

Ozbiljno. Postavljanje pitanja je zanemarena vještina, posebno bitna u današnje vrijeme.

Ne znam koliko se vremena u školi i na fakultetima posveti ovoj vještini, ali sve više primijetim koliko je mladima teško formulirati i postaviti pitanja.

Istovremeno, ako ne znaš postaviti pitanje, teško ćeš pronaći ili dobiti to što tražiš.

Kad nemaš puno iskustva, strah te je da tvoje pitanje ne zvuči amaterski ili nedoraslo.

Možda su ti se čak i narugali kad si pitala ono što te zanima, a svi oko tebe se pretvarali da “pa to svi znaju”, ili su za kolutali očima u smislu “kako te nije stid pitati tako nešto”.

Mnogo mladih sluša pogrešne savjete

Davno sam u svojoj prošlosti bila među mladim novinarima na jednoj press konferenciji, i već dvadeset godina mi odzvanja u ušima savjet jedne malo iskusnije novinarke: “Ovdje pitanja postavljaš da pokažeš koliko znaš i da te primijete”.

Mislila sam da ona zna bolje, jer ima par godina više iskustva.

Kasnije, kad sam ipak učila i izvježbala postavljati pitanja, tek to mi je pomoglo da napredujem.

Danas vidim da mnogo mladih sluša pogrešne savjete, i vjeruje da u svakoj prilici treba pokazati koliko zna.

Međutim, kad znaš postaviti pitanje, sebi otvaraš mnogo više vrata.

Prvo, stvaraš sebi mogućnost da naučiš nešto novo.

Drugo, ChatGPT ti postaje alat, a ne igračka.

Naravno, Google odgovara samo na pitanja, i logično je da ćeš dobiti bolji odgovor ako i tvoje pitanje bude kvalitetno.

Ego ti neće osigurati prihode

U Akademiji za prvi posao učimo i postavljati pitanja. Ego ostavljamo po strani, jer bi nas mogao spriječiti da učimo. Učimo i da nam ego nam neće osigurati prihode, bez obzira na njegovu veličinu.

Ako postaviš pitanje samo da potvrdiš ono što znaš, smanjuješ sebi šanse da proširiš i znanje i zonu komfora.

Kako, dakle, postaviti dobra pitanja?

To je za mene posebno sentimentalno mjesto, jer je moj prvi ozbiljan posao bio u novinarstvu, gdje je postavljanje pitanja osnovni alat.

Mladima koje mentoriram pomažem da formuliraju set osnovnih pitanja, ovisno o tome koja informacija im nedostaje do kompletne slike:

Šta?

Ko?

Gdje?

Kad?

Kako?

Zašto?

Kad u komunikaciji skupimo sve te odgovore, za bolje razumijevanje, postavim i dva “urednička pitanja”:

Koga briga? i

Zašto (je to bitno) baš danas?

Kad nađemo odgovore na sva ova pitanja, kad pojasniš i sebi i meni kompletnu informaciju o nečemu, moj zaključak će biti formiran kad odgovoriš i na finalno pitanje:

Šta ćemo sad?

Marketingaši to zovu call-to-action, ali ja vjerujem da svaka komunikacija (ne samo promotivna) treba biti efektna kako bismo što bolje iskoristili vrijeme i energiju.

Šta ćemo sad sa svim ovim pitanjima i savjetima?

Pa, provjeri šta ti još nedostaje od podataka i informacija da bi shvatila cjelovitu sliku o tome što te zanima - i pitaj!

Za sva dodatna pitanja o svemu što znam, tu sam!