Ekonomija je ženskog roda, mada se čini da novac ipak pripada muškom rodu.

Iako čak i narodne poslovice govore o tome kako “žena drži tri stuba kuće”, praksa širom svijeta potvrđuje da je četvrti stub, kojeg valjda drži muškarac, zapravo stub koji označava ekonomiju i financije.

Lako je provjeriti da su na formalnim funkcijama vlada širom svijeta za finansije i ekonomiju brojniji muškarci. Teže je razumjeti razloge za to, ali su društvene norme i percepcije sigurno među tim razlozima.

Ekonomija je neumoljiva, mnogima nerazumljiva, a neizbježna.

Već na prvi pogled, čak i samo površnom analizom javnih narativa ili medijskih sadržaja, jasno je da se od žena ne očekuje da razumiju novac, financije ili ekonomiju. Dovoljno je da troše, štede ili skromno oklijevaju pričati o novcu.

Kad se raspravlja o pravima, osnaživanju ili rodnoj ravnopravnosti, među mnogim temama, ekonomija je pri dnu liste prioriteta.

Kad govorimo o “poslovnim” ženama, dopuštamo komentare o balansu raznih vrsta obaveza, etici i senzibilitetu, ali zapravo preferiramo modnu i socijalnu dimenziju tih komentara. Kad govorimo o zaštiti prava žena, nažalost fokus je još uvijek na zaštiti osnovnih prava i zaštiti od nasilja.

Socijalne norme je teško mijenjati, pogotovo ako nema interesa niti želje za takvom promjenom.

Ovaj tekst ni nema velike ambicije, osim da pobroji nekoliko argumenata o bitnosti ženstvene ekonomske pismenosti.

Priča prva: bila jednom jedna Sanja, mlada i lijepa, obrazovana i sposobna.

Od Sanje se očekivalo da rodi djecu, odbrani doktorat i prihvata neželjene muške komplimente.

Zarađivala je dovoljno da nije morala prihvatati sumnjive poslovne prilike u kojima se kriju neželjene ponude druge vrste. Nije morala prihvatati da joj se muške kolege obraćaju sa "Sanjice" ako joj se to činilo neprikladnim.

Zarađivala je dovoljno da ne mora raditi do iznemoglosti i ugrožavati svoje zdravlje.

Imala je dovoljno vremena da čita, piše, objavljuje i doprinosi onako kako njoj najbolje prija.

Stoga je bilo ugodno raditi s njom, i sve što je radila bilo je sjajno, korisno i autentično.

Zarađivala je dovoljno da priušti kvalitetnu pomoć, i u kući, i na poslu.

Zarađivala je dovoljno da može da troši, i tako omogući da zarade druge žene, muškarci i kompanije.

Njen muž je bio sretan, jer su prihodi u domaćinstvu bili veći.

Sanjin sin je bio sretan, jer nije odgajan pod pritiskom da će morati biti jedini odgovoran za prihode u svom budućem braku.

Sanjina kćer je bila ponosna i imala je dobar uzor - znala je da vrijedi učiti, educirati se i tražiti bolje prilike za sebe.

Sanja je zarađivala dovoljno jer nije prihvatala ucjene, niti jeftino plaćene angažmane. Radila je sa klijentima koji su cijenili njen doprinos. Njen rad je donosio rezultate, i ona je mogla naplatiti odgovarajuću cijenu bez knedle u grlu.

Priča druga: Bila jednom jedna Mina, uvijek dotjerana i ljubazna

Mina je bila asistentica u knjigovodstvenom servisu i odlična kuharica, posebno za kolače. Kad je ostala bez posla, sa previše iskustva a nedovoljno interesa da pokrene vlastiti knjigovodstveni servis, odlučila je svoj hobi pretvoriti u izvor prihoda. Učila je, i na besplatnim i na plaćenim tečajevima, kako da iskoristi digitalne alate i kanale da promovira svoju ponudu.

Preporučivale su je prijateljice, pa i zadovoljni kupci, i uskoro je počela pristojno zarađivati. Mogla je kupiti najkvalitetnije sastojke i naplatiti odgovarajuću cijenu. Mogla je priuštiti najbolje suradnike, mogla je širiti posao i ponudu.

Zarađivala je dovoljno da može platiti dodatnu promociju i doći do novih klijenata i kupaca.

Mogla je odbiti klijente koji su uvijek tražili nešto jeftinije. Mogla je ponuditi besplatnu pomoć drugim ženama koje su željele svoj hobi pretvoriti u izvor prihoda. Zarađivala je dovoljno da ostane uvijek dotjerana i ljubazna.

Priča treća: Bila jednom jedna Ina, lijepa i popularna

Ina je bila iskusna komentatorica i influencerica, često viđena u medijima i društvenim mrežama.

Rado je gostovala na televizijama, pisala komentare, i odgovarala na mnoga pitanja u medijskim intervjuima. Prijatelji su znali da Ina voli da uživa u životu, rado "pegla" kreditnu karticu i putuje na egzotična putovanja. Mnogi brendovi su rado sponzorirali njene objave, a ona je sve ponude prihvatala, koliko god one bile plaćene.

Govorila je kako “nije sve u novcu”, a znala je da će uvijek imati uz sebe muškarca koji plaća račune. Tako je i bilo cijeli život - iako se nisu dugo zadržavali u vezama s njom. Jedan je bio otac njene kćeri, koji nikad nije platio alimentaciju. Drugi je bio zgodan i snalažljiv, ali je završio u zatvoru. Treći je bio nasilan i jedva je uspjela da ga se riješi. Četvrti je bio idealan, ali se zaljubio u drugu…

Ina nije mogla odbiti ni jednog klijenta jer je kamata na kreditnoj kartici bila neumoljiva - glavnica duga se nikad nije smanjivala bez obzira na redovite uplate.

Ina nije znala naplatiti višu cijenu nikome jer se plašila da je u tom slučaju niko ne bi ni angažirao.

Nažalost, nije znala s novcima, i ekonomija je nije zanimala. Što je još gore, zbog popularnosti su svi mislili da dobro zarađuje, i od nje se očekivalo da troši mnogo i kupuje skupe stvari.

Sve tri priče u sebi sadrže stotine malih priča žena koje dobro poznajemo.

Srećom, danas je znanje dostupno na dva klika, i neke se lekcije mogu naučiti iz poruka “mlađima sebi”.

Za promjenu društvenih normi ipak će trebati više vremena, ali čak i put oko svijet počinje prvim korakom.

Ja vjerujem da taj korak može biti - ženstven, elegantan i snažan.